sreda, 7. mart 2012., 20:24

Najaktivniji hrvatski hip-hop sastav Elemental održaće veliki beogradski koncert u subotu 10. marta u Centru za kulturu Božidarac u okviru Vračar Rocks! festivala, a tim povodom Remi i Shot, vokali benda, rekli su nam ponešto o koncertu, njihovoj muzici, tekstovima, ciljevima i planovima.

Razgovarala: Danijela Jakobi

Foto: Stanislav Milojković

Elemental će u Beogradu predstaviti pesme sa aktuelnog albuma Vertigo sa kojeg su već plasirali pet singlova. Koncert u Božidarcu otvoriće pančevački bend Iskaz, sa kojim su prošle godine snimili duet "Staklena sećanja" koji je nedeljama opstajao na samom vrhu MTV top liste "Domaćica". Tokom koncerta, osim brojnih hitova, publika će čuti i ovu pesmu koju će ovi sastavi prvi put izvesti uživo. Poslednji nastup pred beogradskom publikom Elemental je imao kao predgrupa Amy Winehouse i Mobyja, kada su uprkos svim okolnostima koje su pratile to veče, održali koncert za pamćenje.

U vašoj muzici su prisutni uticaji raznih žanrova - da li su te raznolikosti doneli članovi benda, kako se one uklapaju i kako bi ste vi sami okarakterisali svoj zvuk?

Shot: Naša je polazišna točka hip-hop, ali ta muzika koju radimo zapravo je crossover raznih stilova. Svatko od nas unosi svoje neke glazbene utjecaje u ono što stvaramo, i sve to se spoji u tu nekakvu kombinaciju stilova koje sviramo. Mi se ne opterećujemo previše što "smijemo", a što ne. Ne postoje granice, ne povlačimo si kočnice. Ako nam se svidi to što smislimo na probi, tako i ostaje, bez obzira koji je to glazbeni žanr.

Još uvek je aktuelan vaš poslednji album Vertigo - da li je on muzički i tematski različit u odnosu na prethodna izdanja?

Remi: Apsolutno, pogotovo na muzičkom planu… Imam osjećaj kao da smo kroz sve ove albume radili postupnu gradaciju zvuka, da bi došli do ovoga što danas smatramo "sebi specifičnim" zvukom. Za mene je to normalno, jer nikad nisam htjela da stagniramo i da dosadimo sami sebi… Stalnim promjenama u zvuku sami sebi dižemo letvicu postignuća i izazivamo se.

Kakve su reakcije fanova na nove pesme?

Shot: Za sada smo od novog materijala na kojem radimo prezentirali publici na koncertu samo jednu pjesmu. I dobro je prihvaćena. A ove pjesme s posljednjeg albuma Vertigo su sjajno prihvačene. Vidimo to po reakcijama na facebooku i po tome koliko publika pjeva s nama na koncertima. Koji put imam osjećaj da bolje znaju tekstove nego mi!

Ima vas sedmoro u bendu - kako se usklađujete, muzički i privatno?

Remi: Mislim da smo jedan od rijetkih bendova koji imaju tu ludu sreću da se poklapaju privatno i muzički. Izlazimo i kad nije u pitanju naš koncert, družimo se, igramo Guitar Hero, hehe… Sviđa mi se naša dinamika grupe jer smo jako različiti, a opet tako slični. Svi imamo isti cilj, što se muzike tiče - napraviti je najbolje što znamo i umijemo. Naravno, muzičari imaju i ego koji ponekad pokaže svoju glavu tijekom rasprava o pjesmama, ali bitno je da svaka rasprava ostane unutar okvira pristojnosti i da bude iskrena.

Koji su bendovi i/ili izvođači najviše uticali na vas?

Shot: Ajme to bi bilo nemoguće sve pobrojati. Remi i ja smo potekli iz hip-hop backgrounda. Samo smo to slušali u tinejdžerskim godinama. Danas slušamo raznorazne stilove. Ostatak benda također je prošao svoj put od rocka do jazza. Svašta! Možda su The Roots odigrali bitnu ulogu negdje tamo 2000. godine kada smo Remi i ja bili na njihovom koncertu u Munchenu i nakon toga odlučili skupiti bend i presvirati te pjesme s tada još prvog albuma, koji je bio isključivo programiran, u aranžmanu s bendom. Ali kasnije su i mnogi drugi bendovi na nas utjecali. Ko će se toga sve sjetit!!

Vaš album Male stvari iz 2004. godine bio je prvi hrvatski hip hop album koji je u potpunosti odsviran, umesto uobičajenih semplova - da li je velika razlika između vaših pesama snimljenih u studiju i na svirkama uživo?

Remi: Zapravo je samo naš prvi album (Moj, njegov i njen svijet, iz 2000.) bio jedini koji je u potpunosti bio sempliran. Već smo na drugom albumu Tempo velegrada/ Demiurg iz 2002. ugostili neke etablirane muzičare koji su uživo odsvirali svoje dionice. Zato je prijelaz na posve odsvirani album kao što su to bile Male stvari bio logičan. I sami smo osjetili potrebu za metamorfozom, što se zvuka tiče. U tom je trenutku došlo i do "kadrovske" promjene, kad smo u bendu kao vokali ostali Shot i ja. Što se tiče razlike u pjesmama, rekla bih da su one nakon trećeg albuma i rada s bendom zvučale mnogo više "organski" nego pjesme na prva dva albuma.

Tekstovi su veoma bitan segment vaše muzike - da li vam jezičke barijere smetaju u prodoru van zemlje? Jeste li razmišljali o engleskom?

Shot: Mi radimo takvu muziku gdje je tekst prebitan. Bitno je to nijansiranje u jeziku, neki pod-kontekst riječi i možda neka metaforička ili skrivena značenja. A to možemo izraziti samo na svom materinjem jeziku. Bili bi sigurno u stanju napisati tekst na engleskom ali to više ne bi bilo to. Znamo engleski vrlo dobro, ali opet nismo rođeni s njim i ne koristimo ga svakodnevno, pa bi zato bilo teško izraziti se u tekstu na engleskom. A i strano tržište je teško probiti. Ma koliko bili dobri, morali bi se opet dokazivati, promovirati i truckat u kombiju tisućama kilometara, a pitanje je bi li to prošlo i financijski se isplatilo. Mi smo pomalo komotni. Sretni smo ovako. Super nam je!

Kako publika u inostranstvu, koja ne razume tekstove, reaguje na vašu muziku?

Remi: Oprostite ako zvuči pretenciozno, ali kvalitetna je muzika univerzalan jezik. Neki puta, ako i ne razumiješ jezik, muzika prenosi emociju s kojom se možeš poistovjetiti. Još ako na sve to dodaš i karizmatičnog pjevača, prevoditelja ostavi kod kuće! Ljudi koji su nas imali prilike čuti u inozemstvu odlično su reagirali na nas - dogodilo se upravo to što sam spominjala - osjetili su emociju iza muzike.

Ipak, učestvovali ste u snimanju albuma Diversidad - The Experience zajedno sa još 20 umetnika iz EU. Kažite nam nešto o tom projektu i kakva su bila vaša iskustva?

Shot: Ma to je jedno ogromno iskustvo! Mi smo tamo došli s kompleksom "malih balkanaca", a ubrzo smo shvatili da smo po kreativnosti i sposobnostima jednako dobri kao i svi naši kolege iz europskih zemalja. Njihovo je tržište veliko, njihovi su horizonti geografski i mentalno veliki. Mi smo pak sebi dokazali da smo im ravni i dobili neku privatnu satisfakciju da to što radimo nije inferiorno. I to je najbitnije. Bitnije od svih anegdota koje smo mjesecima nakon povratka kući prepričavali.

U pesmama govorite u socijalnoj nepravdi, siromaštvu, korumpiranim političarima, poremećenom sistemu vrednosti - da li mislite da muzika može nešto promeniti u takvom svetu i da li vaši tekstovi utiču na buđenje svesti kod mladih ljudi?

Remi: Da ne vjerujemo u to, ne bismo ni radili takve pjesme. Možda smo utopisti, možda smo naivci, možda se borimo protiv vjetrenjača… Ali puno bi gore bilo da ne radimo ništa. Promjena se ne može dogoditi ako sjediš kod kuće u fotelji i prigovaraš. Ako želiš nešto drukčije, digni se, izađi na ulicu, protestiraj, uzmi gitaru, mikrofon, napiši pjesmu… Prvi impuls zbog kojih radimo takve pjesme je pomalo sebičan - želimo iz sebe izbaciti neku gorčinu i komentirati što se događa oko nas. A ako neka naša pjesma nekog od slušatelja natjera da barem promisli na trenutak, naša je zadaća ispunjena!

Kakva je situacija na hrvatskoj sceni, pogotovo kada su u pitanju mladi bendovi, da li sarađujete sa nekima od njih?

Shot: Ima dosta novih bendova i svira se puno različitih stilova. Napokon se pojavljuju bendovi koji nisu striktno zakucani u tradicionalni rock zvuk nego eksperimentiraju. I super zvuče. Ja sam recimo baš nedavno snimao gostovanje s bendom Pink Studio. Radim i kao producent za bendove Zebrax i Postolar Tripper… svira se, svira!

Gostujete u pesmi "Staklena sećanja" pančevačkog benda Iskaz - kako je došlo do saradnje?

Remi: Kizo (vokal) mi je poslao e-mail s instrumentalom i pitao bi li se htjela uključiti u pjesmu… Poslušala sam instrumental i oduševila se! Odmah sam mu odgovorila da mi pošalje svoj tekst, on ga je snimio i poslao mi, nakon toga smo razmijenili još nekoliko mailova i dogovorili sve detalje. Otišla sam u studio snimiti svoje dijelove, a Shotu se pjesma svidjela pa me pitao bi li je mogao miksati. Pitala sam Kizu koji je naravno potvrdno odgovorio i eto, finalizirali smo pjesmu! Obožavam je, mislim da smo napravili sjajnu stvar. Moramo to ponoviti!

Sa Iskazom ćete svirati u subotu u Beogradu - šta možemo očekivati od tog nastupa?

Shot: Potpuni lom, delirij, masovnu histeriju, sise i guzice i dobru muziku! Hahaha! Ma najozbiljnije, trudit ćemo se, kao i na svakom koncertu, da dišemo zajedno s publikom i da stvorimo super atmosferu. Logično, naravno, da će i Iskaz biti s nama na bini jer smo privatno dobri s njima pa je ovo super prilika da se družimo. A onda što ne bi i zajedno zasvirali! Bit će super!